Uz sve novitete o kojima smo se raspisali odlučili smo predstaviti i jednu poslasticu za nostalgičare. Projekt Abarth 850 TC Damira Vidakovića već godinama redovito i detaljno možemo pratiti na forumu, a ovdje smo ga odlučili predstaviti u sažetom obliku.
Zašto baš Fićo?
Odrastao sam vozeći se u Fići, kao i većina moje generacije. Roditelji su imali žutog Fiću 750 LE iz 1985. godine. Nakon cestovne upotrebe on je karijeru završio kod bake i djeda u vrtu iza kuće. Ja sam taman završavao osnovnu školu, a ljeto, polje iza kuće i Fićo su bili idealni spoj za okušati se u vozačkom umijeću. Nakon nekoliko tako provedenih ljetnih praznika žuti Fićo je završio u preši i ostao kao uspomena koja me kopkala sve dok 10-ak godina kasnije nisam kupio svog prvog Fiću.
Zašto Abarth replika?
Od početka sam bio siguran da želim repliku Abartha i to ni više ni manje nego 1000 TC. Međutim, za to je bilo potrebno pronaći dobru osnovu, što i nije posve jednostavno. Prvi kog sam kupio nakon milijun pregledanih slika i oglasa je bio jeftin i na prvi pogled djelovao dobro. Sve dok se nije krenuo rastavljati…
Potraga se nastavila i uz pomoć prijatelja iz Rijeke pronašla se odlična osnova, krenulo se sa rastavljanjem i prikupljanjem dijelova sa svih strana svijeta. U međuvremenu mi se javio vlasnik jednog započetog 850 TC projekta sa vrlo zanimljivom ponudom. Ponudom koju nisam odbio. I tu počinje priča o mom Abarthu 850 TC
Koliko detaljno se išlo sa radovima?
Kupljeni projekt je trebalo malo doraditi, polakirati i složiti, ali ja imam problem a to je kad se uhvatim nekog posla napravim sve do najsitnijih detalja ili nikako. Auto je rastavljen do zadnjeg šarafića. Limarski i lakirerski radovi su se razvukli kroz dvije godine, a taj period sam iskoristio za prikupljanje dijelova. Kada se karoserija končano vratila k meni, uz pomoć nekoliko prijatelja i neizostavnog tokara posložena je u ekspresnom roku. Mnogi me pitaju da li je to sad to i da li je auto gotov. Nije haha. Na ovakvom projektu nikad nema kraja, i taman kad pomisliš da je to sad to naletiš na neki zanimljivi detalj kojeg još nemaš i priča kreće ispočetka.
Što je sve napravljeno na autu?
Auto je kompletno rastavljen. Neki dijelovi ovjesa su stavljeni novi, a oni koji su ostali su pjeskareni, cinčani pa plastificirani u crnu ili crvenu boju. Karoserija je povarena i pojačana, prošireni su rubnjaci, ugrađen je Sassa kavez i sve je polakirano u bijelu boju. Ugrađene su disk kočnice, naprijed je složen neovisan ovjes podesiv po visini i tvrdoći, iza su sportski A1 amortizeri. Auto se vozi na magnezijskim Campagnolo 13” ili zlatnim BWA Sportstar felgama.
Motor je 965 kubika, „malo Abartiran“. Stavljena je Abarth bregasta, Abarth poklopac ventila, Abarth karter, Abarth filter zraka, zamašnjak i radilica su olakšani i balansirani, stavljeni su veći ventili, Hardi električna pumpa goriva, regulator pritiska goriva, umjesto lanca je stavljen zupčasti remen, dadani su hladnjaci ulja i vode. Prirubnice i fićine poluosovine su zamijenjene homokinetičkim zglobovima i poluosovinama u kombinaciji Uno turbo i Alfa 75. Od Abarth sitnica dodao bih još instrument ploču, volan i oldschool trkaća sjedala.
Kakav je osjećaj sjesti u završen auto?
Neopisiv. Zaboraviš sve probleme , natezanja, izgubljene živce, neprospavane noći…
Kakve su reakcije ljudi na tvoj auto?
Reakcije su odlične. Starije ljude vraća u mladost i redovno se naslušam stotine priča o putovanjima s fićom, mlađim generacijama je super jer im djeluje ko neki autić iz crtića a mojoj generaciji je to uglavnom glupo jer sam po njihovu razmišljanju umjesto ulaganja u „stari kramp“ mogao kupiti novi auto.
Gdje te sve možemo sresti sa fićom?
Osim na kavi svakog sunčanog vikenda, ove godine planiram opet odvozit i pokoji slalom, brdsku oldtimer utrku na Sljemenu u svibnju a u planu je i nastavit posjećivat razne oldtimer i fićo susrete.
Neki od planiranih za ovu godinu su Ljubljana, Šibenik, Krk, Maribor, Čakovec, Graz i za kraj godine Beograd.
Foto: D. Vidaković, M. Benić, F. Lokner
[awesome-gallery id=372]