I ovaj vikend započinjemo sa predstavljanjem jednog zanimljivog projekta – Punto Mk2 1,2 8v turbo.
Da, turbo. Dobro ste pročitali.
U razgovoru s njegovim vlasnikom, Mirkom Malićem saznali smo pregršt zanimljivih informacija o projektu koji vam donosimo.
Zašto Fiat Punto?
Nisam imao neku potrebu za vlastitim autom no spletom okolnosti saznao sam za jednu dobru priliku i u moje ruke je dospio jedan Fiat Punto. Slušajući razne priče stvorio sam viziju da je to narodni auto kog ima svatko, kom je glavna namjena da bude mali gradski radni automobil koji je sav izdrndan i izudaran i kojeg se jednostavno odbaci kad posluži svrsi. Baš poput neke stare igračke. No meni se taj Punto koji je u moje ruke došao sa pređene samo 84 000 kilometara i sa dosta dobrom opremom za svoje godine već nakon nekoliko dana jako svidio, znao sam jako dobro kako je vožen i kako je održavan. Na raznim forumima i grupama zaljubljenika u automobile upoznao sam dosta ljudi, sakupio pregršt korisnih informacija i započeo ovu priču.
Kako se krenulo sa radovima?
Jedna od prvih stvari koje sam napravio bila je zamjena sjedala i volana jer mi postojeći naprosto nisu odgovarali. Tu sam odmah vidio koliko je sve jednostavno, dostupno i jeftino, a time je Punto zadobio još veće povjerenje. No nakon tih prvih promjena počeo sam razmišljati u drugom smjeru, na stvari koje se nisu standardno pojavljivale na ovim autima. Jednostavno nisam želio imati ono što i svi drugi imaju, želio sam mnogo više. Počeo sam samostalno i uz pomoć i savjete poznanika izmišljati i izrađivati dijelove koji su mi trebali.
Koji je bio daljnji tijek radova?
Želja mi je bila imati branike od mlađeg, redizajniranog modela koji, naravno, ne odgovaraju mom autu. Stoga sam nakon duljeg razmišljanja i kombiniranja odlučio jednostavno od dva branika stvoriti jedan. To je bio zahtjevan posao, jer je sve trebalo pravilno ispiliti, zavariti i na kraju završno obraditi kako bi izgledao savršeno. Osim toga, stavljeni su drugi farovi, pragovi, spojler, felge… i auto je u jednom trenutku posao ne prepoznatljiv u odnosu na prijašnje stanje.
Naravno, mislilo se i na sigurnost pa su modificirane i kočnice. Na zadnju osovinu ugrađeni su diskovi, a prednje kočnice su zamijenjene jačima.
Električne retrovizore također nisam imao na autu. Napravljeni su tako da kada se ubaci u rikverc spuštaju stakla prema dolje, tako da se vide isključivo zadnji kotači kod parkiranja. Uz njih se pali i kamera na 2DIN radiju, koji je također ne standardni dio Fiatove opreme.
Maskica je rađena ručno od plastike. Bilo je dosta modifikacija kako bi taj radio stao tamo gdje treba i kako se ne bi izdvajao iz ostatka interijera.
Volan je od Alfa Romea i na Punta ide bez preinaka. Samo, moj volan još ima i ugrađene komande za radio, što niti jedan Punto nikada nije imao.
Za ozvučenje se brine 10 Hertzovih zvučnika uz Alpine sub i Alpine pojačalo u dvostrukom podu prtljažnika.
Što se unutrašnjosti tiče, ostalo je još malo radova oko kontrolne ploče i panela za vrata.
A motor?
S razlogom do sada nisam spominjao motor, ostavio sam taj dio priče za drugu polovicu teksta, vjerojatno onaj zanimljiviji za većinu čitatelja.
Sve do nedavno u autu je bio originalni FIRE 1,2 8v sa 60 KS s kojim sam bio izuzetno zadovoljan zbog potrošnje, troškova održavanja i mogućnosti koje pruža u ovako malom i laganom autu. Ali kad sam već gotovo sve na autu izmijenio ne može motor ostati kao crna ovca.
U naslovu se ipak spominje i turbo.
Odjednom je došla ideja za turbo konverziju. Počeo sam skupljati potrebne dijelove, raspitivati se, računati, crtati i to je sve postajalo sve ozbiljnije i ozbiljnije. Ja sam, kao i većina mojih prijatelja, strojarske struke i naravno da se vodilo računa o svim, pa i najsitnijim detaljima. Radile su se skice i nacrti u raznim programima. Provjere i mjerenja su se vršili i po nekoliko puta dok se ne bi pronašlo idealno rješenje. Najteže je bilo projektirati ispušnu granu jer je cilj bio napraviti nešto što nije sasvim obično uz zadovoljavanje kriterija funkcionalnosti i estetike. Sama grana se crtala danima, prepravljala i modificirala više puta dok se nije postigao željeni cilj. Kao materijal za izradu grane odabran je inox, a svaka cijev, svako koljeno i svaki nosač ima točno određen razlog zašto je upravo takav i na točno određenom mjestu.
Cijeli sistem cijevi i sve ostalo što se radilo,radilo se iz nule, sistem je izrađen od inoxa. Svaka cijev, svaki novi dio ima svoje mjesto, svoj nosač, razlog itd. Zadnjih 15ak dana je bilo najzanimljivije ali i najnapornije od svega do sada. To je dio koji je na samome kraju, kao i dio u ovom tekstu. Sve što se radilo i napravilo, stajalo je u radioni negdje tamo sa strane u nekoj kutiji…prošli su tjedni a rezultati se ne vide i razbacani su naokolo. Zbog dobre pripreme i organizacije taj posljednji korak protekao je sa jako malo popratnih komplikacija, no uz jako puno rada. Bilo je potrebno nekoliko dana za redom po 14 i više sati rada kako bi se sve posložilo. No rezultati su itekako vidljivi.
Jesi li sve radove priveo kraju?
Ne (smijeh).
Trenutno se koristi tvornički remapirani ECU. U planu je postaviti Megasquirt i presložiti instalaciju. Ali auto i sa ovom centralom vozi. Do sada je sa ovom konfiguracijom napravljeno 10 000 km bez da je došlo do jednog problema.
Kakav je osjećaj voziti takvog Punta?
Nije mi niti malo žao potrošenog vremena. Zvuk koji turbina daje je savršen. Auto kiše kao da je pokupio neku gadnu prehladu, a to mi se najviše sviđa. Mislim da mi nikad neće dosaditi i ako je potrebno reći da se isplatilo – DA, isplatilo se!
Svi znamo da u tuningu nema nikakve matematike ni isplativosti. Stvoriti nešto svojim rukama i uživati u tome je naprosto neprocjenjivo. Općenito me ne zanimaju nikakve trke niti išta slično. U ovaj projekt se nisam upuštao zbog ostvarivanja nekih rezultata ili rušenja rekorda. Ovo je isključivo projekt za vlastito zadovoljstvo i sreću.
Kakve su reakcije prolaznika?
Vidim da ljudi koji ne znaju puno o tom autu i ne vole Fiata, a svejedno im privuče pažnju, pogledaju ga, vide da je unutra sve uredno i da ima hrpu opreme. Neki samo produže dalje, što mi daje pozitivan odgovor da je sve do sada napravljeno s jednom dozom skromnosti, bez prevelikog odudaranja od tvorničkog izgleda, što mi je i bio cilj.
Naravno da ima ljudi koji prepoznaju da je taj Punto ipak „malo“ drugačiji, pa zastanu sa hrpom pitanja na koja se ja svaku put trudim odgovoriti jer možda se netko od istih planira upustiti ili se već upustio u neki sličan projekt, a nečije iskustvo i znanje su najbolja pomoć.
Moram iskoristit priliku i zahvaliti se svom prijatelju Mariu u čijem autoservisu R.M. je sve započelo i tamo se provelo nebrojeno dana i noći u izradi ovog projekta. Također, moram spomenuti i FMT ekipu, a oni su zaslužni za drugi dio priče u koji spadaju druženja na eventima gdje se auto uglavnom može vidjeti.
Ekipa je neumorna i imala je ogromnu ulogu u raznim radovima na Puntu. Radi se stalno, upušta u neke nove izazove i u konačnici dolazi do vidljivih rezultata
Italia Corse ekipa želi Mirku puno sretnih kilometara sa Puntom mk2 1,2 8v TURBO.