40 godina: Fiat Ritmo, slavni 128, odnosno Stojadin zapakiran ‘svemirski’

Kao odgovor na konvencionalno dizajnirani Golf iz 1974., Talijani su već naprednu tehnologiju oplemenili modernističkim dizajnom, nažalost i limom iz SSSR-a.

Ne mijenjaj ono što je uspješno, a usto brojke u oznaci zvuče otmjenije i ozbiljnije od imena. Konačno, krajem 1970-ih pojam su bili Mercedes-Benz 200 D, Audi 100, BMW 320, Volvo 244, Peugeot 504… Fiat je napravio ‘boom’ modelom 128, koji je posebno atraktivan bio u sportskim izvedenicama Sport Coupe i 3P. U travnju 1978. u Torinu je službeno predstavljen Fiat Ritmo, odrekavši se uspješne brojčane oznake.

Ali sredinom ožujka te godine, dakle prije točno četiri desetljeća novinari su probili sve bitno o novom ‘svemirskom’ autu, nasljedniku modela 128. Ono što je bitno u tom autu je da je (gotovo) izvrsnu koncepciju Fiata 128 zapakirao u futuristički dizajn. Budući da je tada Golf već počeo raditi dar-mar u kompaktnoj klasi, Talijani su pošto-poto željeli napraviti veći i ozbiljniji auto. Dužinom 3937 mm, širinom 1650 mm i visinom 1400 mm bio je čak 232 mm duži, 40 mm širi i jednako visok kao Golf. Međuosni je razmak od 2448 mm veći za 48 mm.

Redni 4-cilindraš s blokom od sivog lijeva i glavom od aluminija imao je bregasto vratilo u glavi, pokretan zupčastim remenom. Kratkohodne izvedbe (80 x 55,5 mm), obujma 1116 ccm, ugrađivao se u 128 i Stojadina svojedobno je ‘ispaljivao’tada respektabilnih 55 KS. Dokazao se pouzdanošću i izdržljivošću. Ritmo je imao ‘razbušenu’ verziju toga motora, provrta povećanoga na 86,4 mm, pa je sa 65 KS i postizao tada uvažavajuće performanse (15,3 s, 150 km/h).

 

Taj je motor 1980. pojačan na 75 KS, a 1981. stižu verzije 85 iz 1498 ccm, za 12,2 s i 163 km/h, te sportska 105 TC, s dva bregasta vratila, što je već davalo sportskih 9,5 i 180 km/h. Ni tu nije bio kraj. 1982., kad je uvedena verzija 60 iz 1116 ccm (1979. je ista snaga stizala iz 1049 ccm), predstavljen je ultrasportski Abarth 125 TC za vatrenih 8,0 s i 190 km/h, a 1983. pojačan je na 130 TC.

Ritmo je, po uzoru na Golf, 1980. dobiva dizelsku verziju 1.7 s 55 KS, koja je prosječno trošila 6,4 l. Redizajnom iz 1985. stižu 1.7 sa 60 KS i 1.9 Turbodiesel s 80 KS za 12,9 s i 170 km/h. Talijanski ‘protuotrov’ za Volkswagen Golf, Opel Kadett u Ford Escort reklamiran kao ‘rukom rađen od strane robota’ – u to je vrijeme Fiat navodno imao najmoderniju tvornicu na svijetu, bio je pouzdan, ali mu je, posebice od sredine 1980-ih reputaciju počeo nagrizati čelik iz SSSR-a, kojeg je Fiat dobivao u kooperacijskom ‘dealu’ zbog Lade (Žigulija, odnosno ‘ruskog’ Fiata 124).

Ritmo, još više njegova limuzinska verzija Regata, došli su na zao glas po limariji koja je ‘hrđala već u prospektu’. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Fiat nepovratno izgubio dotadašnje pozicije na tržištu. U Jugoslaviji je bio relativno rijedak jer ga Zastava nije nudila u dinarskom programu, moralo ga se plaćati u devizama, za razliku od u ono vrijeme mnogo češće Regate. Ipak, kod nas je Ritmo imao značajnu ulogu u autoutrkama, a posebno se pamti legendarni Mario Delmoro. U Španjolskoj se proizvodio kao Seat Ronda.
izvor:autoportal.hr