Dvadeset pet godina, tri generacije i 9.000.000 prodatih jedinica, to je ukratko bila era – FIAT Punta.
Posljednji primjerak najprodavanijeg modela u povijesti talijanskog giganta sišao je sa traka pogona Melfi prošlog tjedna. Tako je u povijest otišao automobil koji je bio zaštitni znak Fiata kao proizvođača automobila za široke mase i jedan od nosioca razvoja kompanije u najkritičnijim trenucima. Međutim, Fiat Chrysler Automobiles (FCA) grupacija je promijenila svoju politiku i fokus sa jeftinijih i pristupačnih modela na one više klase, a u toj strategiji Punto nije imao svoje mjesto (poput Alfa Romeo MiTo). Punto će ostati zapamćen kao model koji je diktirao trendove i koji je zauvijek obilježio modernu povijest Fiata. Najproduktivnija godina bila je druga 1995. sa 665.000 primjeraka, a do 2002. FIAT nije pravio manje od 500.000 jedinica godišnje.
Punto je odlično prihvaćen i kada je krenula treća generacija sa 340.000 Grandea 2006, da bi nakon toga proizvodnja konstantno padala do svega 61.500 jedinica u 2016. Punto je predstavljen u listopadu 1993. na Auto salonu u Londonu, kao nasljednik također legendarnoga modela Uno koji je prodan u osam milijuna primjeraka. Punto je odmah osvojio talijanske, ali i europske vozače pa je proglašen za Europski automobil godine 1995. ispred Volkswagen Pola. Dizajnirao ga je legendarni Giorgetto Giugiaro, a bio je dostupan u verzijama kao hatchback sa tri i pet vrata, kabriolet sa dvoje vrata, te teretna varijanta (N1).
Početna varijanta je imala četvorocilindarski 1,1-litreni benzinac i 1,7-litreni dizel. Kasnije je stigao suvremeniji 1,2-litreni benzinac koji je imao 1.242 cc dostupan u tri verzije sa 60, 75 i 88 KS. Sporting verzija prve generacije je imala 1,6 8v sa 88 KS, koji je kasnije zamijenio 1,2 16v FIRE sa dva “konja” manje. Na vrhu ponude bio je Punto GT sa 136 KS iz 1,4-litrenog turbo agregata koji je koristio preplavljenu verziju 128 SOHC motora iz Uno Turbo Mk II, sposoban za brzinu veću od 200 km/h i ubrzanje 0-100 km/h u 7,9 sekundi. Tokom godina GT je imao tri različite verzije ovog agregata – 136 KS (1993-1995), 133 KS (1995-1997) i 130 KS (1997-1999). Ukratko, može se reći da je Punto nudio za svakoga po nešto. Ne samo u ovoj prvoj, već i u svakoj narednoj generaciji. Fiat je 1997. “nadogradio” prvu generaciju, a “osvježeni” Punto je dobio i nov agregat sa 16 ventila i 85 KS.
Dvije godine kasnije stiže druga generacija Punta. Pokrenuta je pod kodnim imenom Project 188 u rujnu 1999. u Frankfurtu, sa potpuno novim dizajnom koji je ipak sačuvao ključne odlike originalnoga Punta, dok su šasija i interijer potpuno promijenjeni. Novi Punto je bio prvi Fiat sa novim i dalje aktualnim logom kompanije koji je predstavljen u čast 100 godina postojanja. Početna verzija su bili 1,1 i 1,4 turbo-benzinac koji su brzo zamijenjeni novim agregatima zbog ograničenja emisije štetnih plinova. Tako je osnovni model imao 1,2-litreni benzinac sa 8 i 16 ventila, prva verzija je raspolagala sa 60, a druga sa 80 KS. Treća pogonska varijanta bio je popularni 1,9-litreni dizel koji je imao i turbo verziju. I Punto II je imao sportske varijante. Osnovna je bio Sporting model sa 1,2 16v agregatom uparen sa šestostupanjskim mjenjačem, a “sportskim” su ga činili prije svega atraktivni pragovi, branici, posebne alu felge te nešto drugačiji interijer od “običnog” Punta. Ipak, pravi “sportaš” bio je 1,8 HGT koji je mogao dostići 210 km/h i ubrzanje 0-100 kmh/h za osam sekundi. HGT je imao i atraktivniju varijantu sa Abarth paketom opreme pragova, branika i zadnjeg spojlera, felgi i interijera, ali je pogon ostao nepromijenjen. Druga generacija dobila je i Dualdrive električni servo upravljač sa dva režima rada, koristeći elektromotor, a ne hidrauličnu pumpu koju pokreće motor. To je rezultiralo manjom potrošnjom i manje štetnim utjecajem na okolinu. Ekonomičnost se oslikavala prosjekom potrošnje od 5,6 l/100 km u gradskim i 3,9 l/100 km van gradskim uvjetima sa 1,9 dizel motorom.
Nakon 5.000.000 proizvedenih primjeraka FIAT je i drugu generaciju “redizajnirao” 2003. obogativši ponudu agregata sa 1,4-litrenim benzincem i novim 1,3-litrenim Multijet dizelom, koji je kasnije potpuno izbacio 1,9 JTD. U ovoj generaciji FIAT je nekoliko puta mijenjao dizajn Punta pa je tako stigao i Classic, a 2005. je licencu za proizvodnju dobila Zastava Kragujevac pa je Punto u Srbiji prodavan pod imenom Zastava 10.
Dvije godine nakon “restajlinga” Mk2 stigla je treća generacija nazvana Grande Punto, koji je predstavljen na jesen 2005, a također ga je dizajnirao Giorgetto Giugiaro. Grande Punto je baziran na platformi za male automobile koju je FIAT razvio u saradnji sa Opel-General Motors grupom ali je porastao u odnosu na prethodnika. FIAT je redizajnirao model četiri godine kasnije i promijenio mu ime u Punto EVO, sa drugačijom prednjom maskom i zadnjim štop svjetlima i novim interijerom. U siječnju 2012. FIAT je vratio ime Punto sa novim “redizajnom” koji je uključivao sličnu prednju masku koju je imao Grande iz 2005, ali je zadržao štop svjetla iz Evo varijante. Osim ogromne raznovrsnosti, a često se kaže da nijedan Punto nije isti uprkos identičnoj oznaci paketa opreme, Punto je zbog jeftinih i lako dostupnih dijelova bio vrlo popularan i zbog mogućnosti “tjuniranja” i amaterskog utrkivanja. I sam FIAT je proizvodio verzije za utrkivanje poput Punto Rally, S1600 i Punto Abarth. Tako je na primjer Super 2000 Punto Abarth predstavljen 2005. sa 2,0-litrenim 16v motorom sa 280 KS i pogonom na sva četiri točka, a postojala je i turbodizel reli varijanta sa pogonom na prednjoj osovini kao Fiat Grande Punto R3D. Punto je ostvario i nekoliko reli pobjeda: Talijanski reli prvenstvo (2003, 2006), Evropski reli prvenstvo (2006), Međunarodni reli natjecanje(2006)
(Karoserija posljednje proizvedenog Punta motori.virgilio.it)