Punto je jedan od najpopularnijih malih rabljenih dostupne cijene koji se jeftino održava.
Što da kupim za nekih ‘soma eura’ za grad, da se mogu voziti najmanje godinu dana i da ga mogu popravljati za ‘par sto kuna’ ako se nešto pokvari? Koliko smo samo puta u posljednje vrijeme čuli to pitanje od brojnih znanih i neznanih… A, nekoliko je traženih malih auta starih oko petnaest godina i s takvom cijenom koje valja preporučiti. Jedan je od njih Fiat Punto (1993. – 1999.) prve generacije koji je 1995. proglašen Europskim autom godine. Fiat je tada nasljednikom Una pogodio u žicu i pokazao da mu mali auti najbolje leže. I danas je, dva desetljeća nakon dolaska, jedan od najtraženijih mališana. U kategoriji rabljenih, naravno.
Povoljna nabavna cijena tomu je samo jedan od razloga. Prvi Punto i danas izgleda simpatično, a tijekom godina dokazao se i izdržljivom mehanikom te niskim troškovima održavanja. Dakle, pravi rabljeni za skromniji kućni budžet, u nekim slučajevima čak i studentski. Tim više što se koliko-toliko solidni primjerci s početka proizvodnje mogu naći već za 5 do 6 tisuća kuna. Mali servis može obaviti i za manje od 500 kuna (uključivo i materijal i ruke!). Kod nas najveći dio ponude rabljenih čine modeli 55, s dugovječnim 1,1-litrenim benzincem. Može se naletjeti i na jače motore, kao što je 1,2-litreni (60 KS) ili 1,6-litreni (90 KS).
Grubi i tek donekle
štedljivi 1,7-litreni sa 57 KS (atmosferski D) ili 72 KS (turbodizel TD) mahom su uvezeni primjerci iz Italije, prilično izvoženi. Nije li u pitanju provjereno solidan primjerak, najbolje ih je izbjegavati. Prvi Punto duži je tek 10 centimetara od današnje Pande. Unutrašnjost mu je i za današnje pojmove sasvim pristojno velika. I prtljažnik veličine 275 litara bio je svojedobno jedan od najvećih u klasi, a i po današnjim kriterijima nema se čega stidjeti. Uz sve to, Punto je pregledan i što se toga tiče, pogodan za gradsku vožnju. I sam izgled unutrašnjosti još uvijek budi simpatije, ali zauzvrat traži neka odricanja.
Kruta plastika nakon tolikih godina korištenja često zna zaškripati i zaklopotati na neravninama, a i dosta brzo počinje pokazivati znakove pohabanosti, što baš ne izgleda privlačno. Isto vrijedi i za tkaninu na sjedalima. Zna zakazati i mehanizam za preklapanje prednjih sjedala, a treba računati i na veću bučnost pri ubrzanjima i malo većim brzinama. U osnovnoj verziji i oprema je skromna – nema klime, prozora na struju i sličnih blagodati. Vrlina su mu, pak, izdržljivi i za održavanje jednostavni benzinski motori. Ne ističu se performansama, ali za gradsku vožnju sasvim su dovoljni i pritom ne troše previše.
Ako se što i pokvari, dijelovi su jeftini i lako dostupni. Jednostavna konstrukcija omogućuje da motor po povoljnoj cijeni može osposobiti svaki malo bolji mehaničar „u šupi“. Nešto više od prosjeka osjetljiva su razna brtvila motora, zna se desiti da neočekivano rano prestane funkcionirati i pumpa vode, spojka također, a pretjerano pouzdana nije niti električna instalacija. Povrh toga, stari Fiatovi motori rado lagano maste na karteru, a i osjetljivi su na vlagu. Naizgled, ima dosta sitnica koje mogu živcirati, ali uz povoljnu cijenu, još uvijek zgođušan dizajn i jednostavno održavanje. Prvi Punto mnogima je prvi izbor u potrazi za malim, jeftinim rabljenim.