Problemi poput kvara varijatora faze ventila i motorića minimuma kod T.S motora ili osjetljivog prednjeg ovjesa koji podnosi samo fini asfalt kod svih modela vlasnike ne zabrinjava jer su im dobro poznati, no Alfa 156 mami niskim cijenama, pa ako su dobro održavane brzo mijenjaju vlasnike
Prema mišljenju mnogih, Alfa 156 je posljednja „prava“ Alfa. Relativno lagana i zato okretna, sjajnog dizajna koji je proslavio Waltera da Silvu i vrlo dobrih, u pravilu temperamentnih motora koji vole kada ih se stisne do najviših okretaja, brzo se visoko vinula na prodajnim ljestvicama. Nasljednica 159 niti izbliza nije ponovila takav uspjeh jer premda s dobrim dizelašima i lošim rastrošnim benzincima zbog velike mase i skupog održavanja nije se proslavila. Zato potražnja za dobrim rabljenim 156-icama ne jenjava ni danas (najstarije broje već 20, a najmlađe 12 godina), unatoč tomu što nisu na najboljem glasu po pouzdanosti.
Ako je vjerovati statistikama njemačkih institucija ADAC i Dekra, najvećih autoriteta po pitanju kvarljivosti rabljenih, Alfe 156 su prave vreće raznoraznih problema. Nisu krupne naravi, ali zbog svoje učestalosti znaju zagorčati život vlasnicima. No, ljubav prema Alfama je vrlo često bez racija pa se problemi s otkazivanjem varijatora faznog razvoda ventila, rasklimavanja ovjesa naročito osjetljivijeg prednjeg ili mušičave elektrike i elektronike niti ne doživljavaju kao nešto radi čega bi trebalo razbijati glavu jer se to sve da jeftino riješiti, a i dijelovi nisu preskupi.
Izrada je za to doba i za jednu Alfu vrlo solidna premda nije bez mana po pitanju raznoraznih zvukova koji dopiru ponegdje iz spojeva plastike, a paljenje upozoravajućih lampica bez pravog uzroka ili otkazivanje električnog podizača stakla su naprosto dio Alfističkog folklora, posebice kod primjeraka nakon redizajna 2002. godine. Zanimljivo, učestalost korodiranja karoserije što bi mogli očekivati kod jedne Alfe ovdje nije tema, a primjerak s našeg testa, star 16 godina, bez dana provedenog u garaži i voženog po svim vremenskim uvjetima, oštro demantira. Na crvenoj karoseriji nema niti traga hrđi. Alfa 156 inače je predstavljena 1997. i proizvodila se do 2005., kada je uveden nasljednik 159. U međuvremenu je 2003. obavljen veći redizajn i ta je posljednja serija najkvalitetnija po pitanju pouzdanosti, no po nekim pokazateljima među Alfistima takozvana “Đurđa” (jer redizajn potpisuje dizajnerska kuća Giugiaro) ne dostiže eleganciju izvornog modela.
Jasno u cjenicima su redizajnirane izvedbe i najskuplje posebice ako su pogonjene izdržljivim JTD motorima. Poznato je da je Alfama, naročito limuzinama pa tako i 156-ici, cijena brzo padala, no ako danas imate dobru 156 i želite je prodati cijena stagnira već neko vrijeme, jer se traži stanje, a ne godište. Uglavnom, Alfu 156 traže pretežno mlađi poklonici temperamentnije vožnje, a benzinski modeli mogu se naći već od 1000 eura što je svrstava gotovo u grupu tzv . “bankomat” rabljenih automobila, jer ako naletiti na dobro očuvanu uz sav minus na tekućem i koju tisućicu u džepu brzo mijenja vlasnika pa ako je i registrirana bar godinu dana ste mirni. Budući da im štedljivost nije jača strana, na većoj cijeni su dizelaši 1.9 JTD od 105 KS i 2.4 JTD od 136 KS koji su prvi s direktnim ubrizgavanjem preko zajedničkog voda – common-rail uopće.
U redizajniranom modelu postizali su 150 i 175 KS. Od kvarova kod dizelaša je bilo problema s brizgaljkama i EGR ventilom no generalno je riječ o pouzdanim i dugovječnim strojevima. Ipak, kod kupnje je potreban poseban oprez, jer većinom je riječ o isluženim primjercima s nekoliko stotina tisuća kilometara na leđima. U svakom slučaju, dobro sačuvana rabljena 156-ice dobra je kupnja, jer se za prilično nisku cijenu dobiva još uvijek privlačna sportska limuzina, jedan od posljednjih pravih predstavnika cuore sportivo filozofije, naravno najbolje ako je ispod poklopca 2.5 V6 Busso benzinac.
Ukratko
Ispušni sustav nalazi se na crnoj listi Alfinih nedostataka. Hrđa se na pojedinim primjercima javljala nakon samo dvije godine. Kao i kod svakog starijeg „talijana“ ulje voli suziti iz kartera pa treba dobro pregledati da nije riječ o većoj količini
Žarulje su često pregorijevale, posebno na prvim serijama. Požutjela svjetla česta su pojava na starijim primjercima .Jedna od najvećih rak-rana je osjetljiv ovjes, naročito prednji i to ne samo kod primjeraka sa spuštenim podvozjem (Sport Pack)
Kočnice su izdržljive i postojane, a češće podešavanje zahtijeva parkirna kočnica. Ujednačenost kočne sile ne traje dugo. Unutrašnjost je još uvijek dizajnerski privlačna, zapravo jedno malo stilsko remek-djelo, no kod ranijih primjeraka javlja se povremenom škriputanju na lošoj cesti
Osnovni Alfin motor 1.6 T.S. sa 120 KS voli okretaje, a mane su mu kvar varijatora faze ventila i potrošnja (11/12 litara), baš kao i motoru 1.8 TS. Motor 2.0 T.S. od 150 KS je najživlji od sva tri četverocilindraša s dvije svječice po cilindru (sviječice se mijenjaju svakih 100.000 km ali stoje oko 1500 kuna), no i najskloniji težim kvarovima poput pucanja glave cilindara. Dvolitreni JTS motor koji ga je 2003. zamijenio pak dobro ide i malo troši, ali zbog skupog servisiranja (lambda sonde) nije omiljen. Omiljen je 1.9 litreni JTD jer je ekstremno izdržljiv, a ako pronađete 2.4 JTD dizelaš koji je bio redovno održavan, također se preporučuje, no treba znati da su dizelaši u Alfi 156 načelno skuplji za održavanje od benzinaca
Robotizirani automatski mjenjač Selespeed se ne preporuča osobito zbog osjetljive elektronike izmjena brzina, a isporučivao se isključivo uz benzince 2.0 T.S. i dorađen uz 2.0 JTS
ALFA 156 1.6 16V T.S. (1997.-2005.)
TEHNIČKI PODACI
Kilometraža 150.000
Godište 2001.
Cijena 2300 eura
Motor benzinski, 4. cil.
Obujam 1598 ccm
Snaga 88 kW (120 KS) pri 6300/min
Moment 144 Nm pri 4500/min
Pogon prednji
Dimenzije 443x175x142 cm
Osovinski razmak 260 cm
Prtljažnik 380 litara
Brzina 200 km/h
0-100 km/h 10,5 sekundi
Potrošnja 10,5 litara
[awesome-gallery id=485]