Reparacija anlasera sa motora 1.0 karburator

[mikeg20]

Elektropokretač ili “anlaser” -princip rada i reparacija

Elektropokretač općenito-povijesni razvoj

Anlaser iz njemačkog jezika, starter motor iz engleskog jezika ili prevedeno na hrvatski-elektropokretač je, kao što mu i ime govori, električni motor koji služi za pokretanje benzinskih ili dizel motora. Radi se o klasičnom istosmjernom motoru sa četkicama.

Prvi elektropokretač je patentiran 1899. godine u Americi pod nazivom “automobilski samopokretač” dok prvi upotrebljivi elektropokretač je napravljen 1911. godine opet u Americi u DELCO-u, a prva serijska upotreba elektropokretača je bila u modelu Cadillac-a iz 1912. godine.
Najveća zanimljivost ovog elektropokretača je bila u tome što je, nakon pokretanja motora, služio kao alternator tj. proizvodio je struju dok je motor radio. Ovaj princip se tek nedavno u modernoj autoindustriji ponovno primjenjuje u vidu integracije elektropokretača i generatora struje u sklopu zamašnjaka motora


Konstrukcija



Snaga elektropokretača se kod nodernih motora mjeri u kilowatima: kod manjih benzinaca najčešće je snage oko 0.8 kW, kod većih benzinaca 1-1.5 kW a kod dizela oko 1.5 pa sve do preko 2 kW za dizel motore većeg obujma.

Jednostavnim izračunom u kojem snaga je jednaka umnoÅ¡ku priključenog napona od 12V i struje u amperima koju taj el. motor troÅ¡i (P=UxI)  dolazimo do vrijednosti struje od 70-tak ampera za najmanje elektropokretače pa sve do 200-njak ampere za elektropokretače većih dizela. Ako uzmemo u obzir da prilikom “verglanja” dolazi do pada napona na oko 9-10 V, navedene vrijednosti struje rastu nekih 20-tak posto.

Iz ovoga je jasno da bez ispravnog akumulatora nema ni kvalitetnog pokretanja motora.
S obzirom na ove vrijednosti struja jasno je da dolazi i do jakog zagrijavanja elektropokretača u radu pa zato nije preporučljivo dugo “verglati” posebno ako motor iz nekog razloga ne može upaliti.

Po samoj konsktrukciji elektropokretač i nije namijenjen za duži rad odjednom-nema nikakvog dodatnog hlaÄ'enja niti nema klasičnih kuglastih ležajeva.

Kada pogledamo sam elektropokretač primjećujemo da se sastoji od dva dijela:
-veći dio je samo tijelo jakog elektromotora u kojemu su namotaji statora, rotor sa kolektorom, četkice i tzv. “bendix” koj se sastoji od kliznog ležaja i zupčanika koji sjeda na zupčanik zamašnjaka.
-manji dio koji se naziva “automat” i koji je po konstrukciji jaki electromagnet, a ima dvojaku funkciju-poÅ¡tanjem struje kroz electromagnet, on povlači polugu koja je povezana sa kliznim ležajem koji pak gura zupčanik elektropokretača prema napijed da bi se spojio sa zupčanikom zamaÅ¡njaka. Istovremeno se uključuje i prekidač u samom “automatu” koji uključuje anlaser. 

Sklopka u automatu je radi toga jer velike vrijednosti struje koja protječe elektropokretačem jednostavno bi “spržile” kontakt bravu sa ključem kada bi se elektropokretač direktno uključivao preko nje.

Rastavljanje i reparacija.

Elektropokretač je najčešće učvršćen sa prednje ili stražnje strane motora sa tri vijka na kučište mjenjača pa ga je prvo potrebno skinuti odvijanjem tih vijaka. Naravno prije toga otpojimo kleme akumulatora i odšrafimo deblju plus žicu i odštekamo tanju plus žicu-obje crvene boje, sa samog automata anlasera.

Princip reparacije prikazat čemo na primeru elektropokretača snage 0.8 kW iz Fiata Una 1.0 iz 1993. godine

Nakon Å¡to je elektropokretač izvaÄ'en, prvo ćemo odÅ¡rafiti sam automat-vidjet ćemo zaÅ¡to.

Prvo odÅ¡rafimo kontakt sa donje strane automata koji ide u anlaser te s prednje strane par Å¡rafa s kojima je učvrÅ¡en na kučiÅ¡te elektropokretača, a prilikom  skidanja automata treba biti oprezan jer se ispod nalazi opruga radi koje nam automat može izletjeti van.











Sam automat nema nekih mogućnosti popravka osim eventualnog čišćenja oksidiranih kontakata slopke od iskrenja kod uključivanja

Skidanjem automata primjećujemo plugu elektromagneta koja se spojena sa polugom koja pokreće “bendix”.





Sada možemo rastaviti sam elektropokretač-najčešće ima 2 ili tri duga šrafa koja se protežu cijelom dužinom njegovog tijela.



Nakon toga odšrafimo eventualne šrafe koji drže četkice sa donje strane.



Sada možemo elektropokretač rastaviti u 3 dijela-prednji dio, središnji dio sa namotajima statora i stražnji dio gdje sjedaju četkice-ima ih 2 ili 4 komada.





Sada vidimo zašto smo prvo skinuli automat-lakše se vadi rotor iz kučišta na kojem je “bendix” i poluga kojom je povezan na elektromagnet automata.





Najčešće se u elektropokretaču potroše četkice radi kojih on se ne može više okretati. Sama cijena novih četkica se kreće oko 20-30 kuna, a postupak zamjene uključuje lemljenje.





Kao što vidimo, osovina rotora nema niti sa jedne strane kugličnih ležajeve nego klizne površine ili “pikse” koje se daju promijeniti ako su istrošene jednostavnim izbijanjem iz ležišta









Elektropokretač očistimo iznutra od prašine i ulja te ga sastavimo obnutim redoslijedom te podmažemo sve klizne površine sa mašću




Kad je sve sklopljeno, možemo testirati rad i ispravnost.
Na automat, na preostali slobodni kontakt koji se učvršćuje maticom spojimo debelu žicu koja ide na plus akumulatora. Drugom debljom žicom spojimo minus akumulatora i učvrstimo na šraf na kučištu anlasera. Dobro učvrstimo anlaser i drugom tanjom žicom spojimo plus akumulatra i malu klemu koja se nalazi na automatu malo ispod matice na koju smo spojili plus. Anlaser mora izbaciti bendix prema naprijed i zavrtjeti se.

Bendix u stražnjem položaju u mirovanju



Bendix u položaju naprijed, kod uključivanja anlasera u pogon-u tome trenutku se zupčanik anlasera spaja na zupčanik zamašnjaka