Ferrari Dino

[zvrk]

Tokom izuzetno bogate povijesti čuvene talijanske tvornice sportskih automobila Ferrari, na ulice i staze širom svijeta su stizali uvijek brzi, moderni i interesantni automobili.



Mnogi od njih, koji su nosili poznati znak sa konjićem na haubi, često su postavljali standarde u proizvodnji sportskih automobila i predstavljali prekretnicu u daljem razmišljanju. Model za koji se, sa današnje distance, može reći da je najviše utjecao na Ferrari, postavivši brend na najviše mjesto u nomenklaturi super-sportskih manufaktura, je poznati 246 GT Dino. Kao i za sve vječne automobile marke Ferrari, i za ovaj je vezana interesantna priča sa prizvukom legende. Razvoj ovog modela indirektno počinje još početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kada Vittorio Jano, stari poznanik Enza i vrsan inženjer zajedno sa Alfredom Ferrarijem, zvanim Dino, starijim sinom spomenutog legendarnog gospodina, razvija prototip malog V6 motora namijenjenog Grand Prix utrkama. Obojica, izuzetni stručnjaci, stvaraju i nekoliko cestovnih prototipova i trkaćkih automobila, ali "Comandatore" odnosno Enzo ne odobrava produkciju.



Nažalost, 1956. godine, poslije duže bolesti, Dino Ferrari umire od leukemije, nezavršivši projekt. Ostalo je zabilježeno da se i u bolnici Dino prepirao sa svojim slavnim ocem oko prednosti malog V6 agregata nabijenog snagom i mogućnošću ugradnje u neki od postojećih modela. Njegovom smrću projekt se zamrzava do daljnjeg. Prelaskom u šezdesete godine i tokom njihove prve polovine, Ferrari postaje prepoznatljiva super-marka, zahvaljujući mnogim uspješnim modelima i dominaciji na trkaćkim pistama u skoro svim važnijim klasama. Malo je poznato da se baš u tom periodu tvornica nalazila pred financijskim poteškoćama zbog Enzove altruističke želje da se stvara što više trkaćkih automobila i da se oni okrunjuju pobjedama na stazi. Takva filozofija zahtjevala je puno novca koji se morao osigurati prodajom cestovnih vozila. U tom periodu Ferrari je bio poznat po luksuzno-sportskim, 2+2 kupeima ili super-sportskim bolidima na koje se mogla montirati registarska tablica.


Kao primjer takvog razmiÅ¡ljanja je i mistični, skoro ezoterični, 250 GTO (1962), fantastični 250 LM (1964) i prelijepi i preskupi, 250 California Spider (1961). Prepreku većoj prodaji, predstavljao je i samo jedan agregat u ponudi, koji se mogao dobiti sa različitom snagom i zapreminom. Riječ je o klasičnom Colombo V12 motoru koji je odlika automobila Ferrari od samih početaka. U tom trenutku proizvodile su se verzije od 3.0 i 4.0 litre zapremine, snage od 250 ks do 350 ks. Tokom 1965 godine, Enzo Ferrari napokon dopuÅ¡ta razvoj novog modela koji će biti mnogo manjih dimenzija nego aktualni proizvodi tvornice, opremljen V6 agregatom i pun tehničkog "know-how" pokupljenog na utrkama. Po zamisli, automobil bi trebao imati neÅ¡to manju cijenu sa kojom bi trebao biti pristupačan Å¡irem krugu ljudi. Stoga, Vittorio Jano dovrÅ¡ava konstrukciju dvolitarskog V6 motora, koji je imao blok od aluminija i kut izmeÄ'u cilindara od 65 stupnjeva, za ugradnju u "civilni" kupe.



Prilikom prezentacije, na salonu automobila u Torinu 1967. godine, svijetlost dana je ugledala izuzetno smjela i interesantna kreacija. Naime, osim novog motora koji je razvijao 165 ks i bio centralno i transvezalno postavljen iza vozača, a ispred zadnje osovine automobil je bio opremljen i potpuno aluminijskom karoserijom koja je montirana na cjevastoj šasiji, posjedovao je nezavisni ovjes i kotače od lakog metala sa "knock-off" trkaćim mehanizmom. U unutrašnjosti je vladao prepoznatljiv Ferrari stil sa sjedištima obloženim kožom i kromiranom ručicom mjenjača. Karoseriju je dizajnirao, naravno, Pininnfarina i sam izgled je bio stvoren prema rezultatima ispitivanja u zračnom tunelu, što je tih godina bila rijetkost. Posebno je dobro riješeno pitanje vidljivosti iz automobila, koja je kod vozila sa centralnim motorom uvijek predstavljala problem, ugradnjom skoro vertikalnog zadnjeg stakla i adekvatno postavljenim bočnim prozorima.

Novi model je nazvan 206 GT Dino, u čast preminulog Alfreda. Interesantno je da tokom svoje produkcije ni jedan od ovih automobila nije nosio oznaku Ferrari, kako na karoseriji, tako ni na motoru, nego samo oznaku modela i na mjestu poznatog amblema, na haubi, pločicu sa stiliziranim natpisom "Dino". Reakcije automobilske javnosti su od samog početka bile podijeljene. Sa jedne strane, ortodoksni fanatici i obožavatelji marke Ferrari nisu prihvatili automobil, smatrajući ga nedostojnim nasljeÄ'a tvornice u Maranellu. Najveća zamjerka je bila odsustvo dvanestocilindarskog "srca" bez kojeg, po njihovom miÅ¡ljenju, Ferrari nije Ferrari, te čudan dizajn i slab komfor za putnike. Sa druge strane, većina ga je sa oduÅ¡evljenjem dočekala, prepoznajući u njemu modernu koncepciju i tehniku, odlične performanse i veliki korak naprijed za talijansku tvornicu. Očekivanja su bila velika i zbog najavljene niže cijene, Å¡to je protumačeno kao pojava "jeftinog" modela Ferrari.



Nažalost, obećanja u vezi cijene nisu ispunjena i 206 GT Dino je koštao tek nešto manje nego ostali modeli. Naime, zbog aluminijumske karoserije, napredne mehanike i luksuznih detalja, bio je skup za produkciju, a i pored odličnih performansi (maksimalna brzina od 238 km/h i od 0 do 100 km/h za 7.5 sekundi), nije se dobro prodavao. Shvativši poruku, Ferrari na salonu automobila u Ženevi 1969. godine predstavlja novu verziju nazvanu 246 GT Dino, koja je bila opremljena konvencionalnom karoserijom od čeličnih limova, sjedištima od vinila i običnim kotačima. Motor je ostao isti, V6, ali sa 2.4 litre zapremine sa čeličnim blokom i 190 ks pri 7,000 obrataja. Performanse su poboljšane pa je maksimalna brzina bila 248 km/h, a ubrzanje do 100 km/h postalo moguće za sedam sekundi. Ovako pripremljen automobil je predstavljao formulu za uspjeh i uz osjetno nižu cijenu narudžbne su počele pristizati.



Kupci su bili jako zadovoljni novim modelom Ferrraria, jer je V6 bio mnogo pouzdaniji nego V12, male dimenzije su omogućile svakodnevnu upotrebu, a i troškovi održavanja su bili manji. Ponašanje automobila na putu je bilo za svaku pohvalu, budući da je nezavisni ovjes, dobre kočnice i odličan raspored težine zbog centralno postavljenog motora, činilo Dino "oštrim" poput trkaćkog automobila. Zbog svojih kvaliteta, ovaj Ferrari je mogao biti korišten kao jedini automobil.

Tokom produkcije, iz tvornice su izaÅ¡le tri serije, pod internim oznakama L (1969), M (1970) i E (1971) koje su se razlikovale meÄ'usobno i u odnosu na 206 GT, po detaljima kao Å¡to su oblik i položaj branika i žmigavaca i položaj registarske tablice. Pored toga, verzije za američko tržiÅ¡te su imale i veće i modificirane branike i farove pokrivene pleksiglasom. Pored toga, modeli koji se se prodavali na tržiÅ¡tu SAD imali su i neÅ¡to smanjene performanse zbog restriktivnih zakona o ispuÅ¡nim plinovima.



Godine 1972. predstavljena je i 246 GTS Spider, kabrio verzija odnosno targa, kod koje se srednji dio krova mogao skinuti. I ova verzija je doživjela pun uspjeh zahvaljujući prvenstveno praktičnosti. Naime, krovni panel je bio izraÄ'en od lakog materija pa je jedna osoba bila dovoljna za rukovanje. Osim toga, interesantan je bio i način smjeÅ¡taja krova koji se postavljao vertikalno iza sjediÅ¡ta i tako odložen nije smanjivao vidljivost. I na stazi, Dino je imao uspjeha i opravdao reputaciju. Zbog, u startu, trkaćke tehnologije i donjeg postroja, u tvornički pripremljenim GTR verzijama samo je motor pretrpio tuning i karoserija je liÅ¡ena nepotrebnog luksuza. Najčešće, brdske trke su bile mjesto na kojem se ovaj model dokazivao, skoro uvijek u rukama privatnih timova, a danas na revijalnim utrkama sportskih oldtajmera, Ferrari 246 GT Dino je ozbiljan favorit. Sedam godina nakon predstavljanja, 1974. godine, produkcija je zaustavljena poslije 3,500 primjeraka modela 246 GT i oko 120 komada u verziji 206 GT.




Ovaj, po svim mjerilima uspjeÅ¡an sportski automobil visoke klase nasljedio je poznati 308 GTB koji je takoÄ'er nosio oznaku "Dino", ali u ovom slučaju, za V8 motor. Danas je 206/246 GT jako popularan klasičan automobil. Cijene se kreću od 45,000 do 65,000 eura zavisno od stanja i verzije. Iako je u pitanju velika količina novca, to je mala cijena za stari Ferrari, pogotovo ako se zna da je ovaj model meÄ'u jeftinijim primjercima iskonskog Ferrari duha. Pored toga, zbog svih kvaliteta, moguća je i njegova svakodnevna upotreba, pod uvjetom da vlasnik može podnijeti ekstremno visoke cijene rezervnih dijelova i servisa.



Vrijednost ovog modela je i u tome Å¡to je postavio već slavnu tvornicu na najviÅ¡e pozicije u ekskluzivnom svijetu sportskih auto manafaktura, učinivÅ¡i je svestranim proizvoÄ'ačem. Godine koje su slijedile donijele su i nove modele malih sportskih dvosjeda kao Å¡to su 308 GTB, 328, 348, F355, pa i 360 Modena. BaÅ¡ po ovim modelima, pripadnicima loze započete besmrtnim 206/246 Dinom, Ferrari je postao najpoznatiji i najpoÅ¡tovaniji sportski brend u automobilskom svijetu.

_________________
c/p BrzaBrzina.com

[zvrk]

85 posjeta i niti jedan komentar na ovaj lijepi članak u tjedan dana? :)

[veky_1]

A Å¡ta reći...  :D  :D

Svaka riječ je suvišna...

[dino5]

Odličan auto.

[ALFA145QV]

no coment ... sve je već napisano  :cool1:






:ljubav: :ljubav: :ljubav: