Dacia Sandero Elektro by Andrej Pečjak

[zvrk]

Električna Dacia prevalila 340 km za 27kn!

Na poziv Andreja Pečjaka, izuzetno uspješnog samograditelja električnih automobila, odlučili smo sudjelovati u njegovu postizanju novog vlastitog rekorda te usporediti dvije Dacije, električnu i dizelsku



Rano je jutro, gledam koliku količinu fotoopreme Gec unosi u naÅ¡u Daciju i razmiÅ¡ljam koliko ćemo zapravo biti teÅ¡ki te hoće li se dizelski stroj (1,5-litreni dCi sa 68 KS) moći nositi s moćnim električarom. Nepuna dva sata kasnije stižemo u ÄŒeÅ¡njicu pri Podnartu u Gorenjskoj, do Andreja Pečjaka, tvorca prvog slovenskog automobila na struju, glasovite Renaultove 'petke' o kojoj su svojedobno iscrpno izvjeÅ¡tavali svi mediji u regiji. Automobil je bio u fazi prototipa, no proizvodna serija nikad nije pokrenuta, a posljednje ga tri godine vozi Pečjakova supruga Jasna. To je ipak njezin roÄ'endanski dar.



Sam pogled na dvorište otkriva koliko su Pečjakovi ekološki osviješteni. Na krovu kuće pažnju plijene brojni sunčani kolektori, a dvorište je prepuno utičnica. Pune se R5, Smart Roadster te predmet našeg najvećeg interesa - Dacia Sandero EV. U garaži pored je i Mazda RX-8 kao svojevrsni električni trofej, trenutačno u fazi dorade. Na pitanje imaju li uopće neki konvencionalan automobil u obitelji sa smiješkom odgovaraju da imaju Fiat Multiplu na prirodni plin, kojem su još dodali i ukapljeni naftni plin. Da, baš je to svakodnevni auto!



Razgledavamo tako sve prototipove i malu, ali savršeno opremljenu radionicu, a Andrej nam sve strpljivo objašnjava. Pokazuje nam nekadašnje poimanje vrhunskih baterija, ali i najnoviju tehnologiju korejskog Kokama - LiPo4 od 240 Ah, na 3,7 volta, a sve skupa u manje od četiri kilograma. Čudo tehnologije te osnova današnjih baterijskih sklopova. Jedna stoji oko 600 eura, a u nekim Pečjakovim projektima ih ima i po 52. Možda su zato električni automobili toliko zahtjevni (skupi).



Detaljno razgledavamo njegov najnoviji uradak, daciju sandero elektro. Benzinac od 1,4 litre obujma zamijenjen je trofaznim elektromotorom stoja od 30 kW, kontrolerom 400 A istog proizvoÄ'ača, a ugraÄ'eno je i 48 Kokamovih baterija od 240 Ah. Dotjeranost na tvorničkom nivou, a razlike jedva zamjetne. Sve dok se ne podignu poklopci. Naprijed su i baterije i motor i kontroler. BaÅ¡ sve, tako da prtljažnik nije nimalo diran. Jedina je razlika utičnica - umjesto klasičnog otvora za punjenje spremnik goriva.



Razgovaramo o realnim mogućnostima električne Dacije. Andrej je s razlogom ponosan. Kaže da 200 km može prijeći i brzom vožnjom po autocesti, dosad je najviše uhvatio 290, a budući da vjeruje instrumentima, jasno mu je da može i preko 300 km, možda i do 320 km.



Polako dogovaramo strategiju vožnje. Električni Sandero ide ispred, a dizelski za njim. Andrej i Jasna ubacuju u automobil i penjačku opremu te sve što im treba za produljeni vikend jer žele rekordne kilometre proći u realnim uvjetima, u normalnom prometu, pri svakodnevnim brzinama. Slušam tog čovjeka i divim se njegovom velikom znanju, nemjerljivom iskustvu te zavidnoj volji za nove projekte. Kako sam rado ističe, granica upotrebljivosti električnog vozila je sve dok u prometu ne stvara kolonu. Priča i gleda u instrument kako nam volti bježe. Objašnjava simbole. Pune baterije, prazne. 'Pune' su sa 218 V, a 'prazne' sa 165 V. To moram zapamtiti. To je neka nova abeceda, sasvim suprotna svim dosadašnjim oznakama iz mog života.



Krećemo se brže nego što sam očekivao. Lokalna cesta 60-70 km/h, odlično svladavamo slovenska brda, penjemo se preko Ravbar komande, koja nam se nekad činila kao pravo veliko brdo. No, sandero elektro sve to svladava bez imalo poteškoća. Detaljno pratim rad, a na malom ekranu precizno vidim učinak regenerativnog kočenja, koje nam pomalo puni baterije. Kilometri mile i vrlo brzo izlazimo iz Slovenije.

Elektro za 3,6 eura, dizel za 136 kuna
Znali smo da će im potrošnja biti različita, ali ne toliko mnogo. O potrošnji električnog Sandera zapravo nismo imali pojma, a s dizelskom smo se dacijom dosad nerijetko ponosili jer, kad baš želimo, potrošnja može biti zamjetno niska.
- Potrošili smo oko 36 kWh na ovih 340 km, što nije loše. Ako zbrojim sve gubitke punjača i još ponešto, da bi automobil opet bio pun, treba mi oko 40 kWh, što je prema slovenskoj povoljnijoj tarifi nešto manje od 3,6 eura - zadovoljno nam je troškove opisao Andrej Pečjak.
RazmiÅ¡ljao sam koliko je to litara dizelskog goriva, tih 27 kuna. Mi bismo inače bili vrlo zadovoljni prosječnom potroÅ¡njom od samo 4,36 litara na sto kilometara, no u ovakvom 'ekoloÅ¡kom' druÅ¡tvu zapravo smo se sramili jer nam je za potpuno isti put trebalo 136,38 kuna. Na stranu sad Å¡to smo mogli prijeći joÅ¡ barem 700 km, osjećali smo se kao pobijeÄ'eni.

Hrvatska je na redu. Lovimo 90 km/h. Vozimo bez umora, odnosno Andrej vozi, a ja mu postavljam pitanja o električnim automobilima, preradama i baterijama. Ne sjedi se baš svaki dan u društvu konstruktora koji iza sebe ima deset automobilskih prerada u elektromobile. Prolazimo i Rijeku. Stojimo bolje od očekivanog i Andrej djeluje zadovoljno.

Deset automobila čini razliku
Po nekoj definiciji Andrej Pečjak bio bi pravi 'petrolhead', odnosno zaljubljenik u automobile. Iskustvo je stjecao s bubama, unimogom, u kolekciji je bio i Porsche, a danas je fosilna goriva gotovo potpuno izbacio iz programa, te se posvetio električnom pogonu. Prvi automobil koji je 'proizveo' bio je Renault 5, nakon njega slijede Renault Espace, Smartovi ForTwo i Roadster, Mazda RX8, prepravljanje Ligiera na struju u projekt Čebelica, dodavanje jače baterije u Toyotu Prius, a preradio je čak i kineski BYD F0 na gostujućem terenu u Kini. Deset je to automobila koji ga svrstavaju u red najvećih autoriteta za elektromobile u regiji.

Nakratko zastajemo u Vinodolskom, slikamo se na rivi, precizno slijedimo upute fotografa. U istom tonu, povremeno slikajući, nastavljamo put. Cesta je većinom prazna, poneki nam uspon crpi struju, slikamo se i ponekad ponavljamo prolaske, ali postaje nam posve jasno kako nam je rekord nadohvat ruke.




IznenaÄ'enje? Stigli smo do Paklenice. Rekord je postavljen. Ukupno 340 kilometara, sad mogu i ja voziti sandero elektro. Stavljam u prvu i krećem bez kvačila, ubrzavam do nekih 50 km/h i onda druga sve do 80 km/h, treća i 90 km/h. Zabavno. Vozi se kao i obični sandero. Robustan je i odlično guta neravnine, a povećana se masa od 1150 kg, usprkos drukčijem težinskom rasporedu, ne osjeća. Dobro koči, dobro regenerira i vrlo smo zadovoljni. Osjećaju se jak moment i dovoljna snaga. Malo mi je neobično voziti auto bez zvuka, samo uz Å¡um elektromotora, kao i držanje u viÅ¡im okretajima, Å¡to elektromotor 'voli', jer daje viÅ¡e snage, a manje troÅ¡i.



Nakon večere nastavljamo vožnju. Dodajemo kilometre. Ukupno ih je 391, a prema procjeni vlasnika i vozača, ima ih još barem desetak, dok se baterija posve ne isprazni. Rekordno. Neka, prema Zagrebu nastavljamo dizelskom verzijom, zbrajajući sve dojmove. Cijena od 25.000 eura i dalje je najveći problem. To je kao dvije Dacije Sandero Stepway 1,5 dCi, a svi već znaju da vozimo maksimalno opremljen model. Doplata više nema.

________________
automotorisport.hr